Showing posts with label privatnost. Show all posts
Showing posts with label privatnost. Show all posts

Friday, February 3, 2012

Promjena uvjeta korištenja Google usluga...

Google je nedavno promijenio uvjete korištenja svojih usluga i o tome je slao obavijesti na različite načine kako bi svatko mogao vidjeti koji su novi uvjeti. Međutim, tko uopće čita uvjete korištenja? ;) I onda se desi nekakav problem i ispadne da je nešto pisali sitnim slovima, ali tko čita uopće sitna slova?! Toliko puta ispričana priča u svakodnevnom životu, ne samo vezano za Internet i računala. Primjerice, oni famozni krediti gdje su se ljudi žalili na neke odredbe, a u stvari nisu čitali što piše. Uglavnom, zaključak je da je bitno znati što piše, bar okvirno.

Što se tiče Google-a malo je zakamuflirao promjene, međutim, nakon što im je par političara poslalo konkretno pitanje što je izmjenjeno, Google je jasno odgovorio. Ovdje imate sažetak na Engleskom jeziku, a ja ću ponoviti stvari na Hrvatskom. :)

Do sada Google je imao takve uvjete korištenja podataka da nije smio miješati podatke o korisnicima koje je prikupio, primjerice, na YouTubu ili tijekom pretraživanja s Google+ uslugom. To je značilo da ako bi korisnik pretraživao recepte putem tražilice, Google nije mogao korisniku ponuditi video isječke na YouTubu koji su vezani uz kuhanje, i to bez obzira što je korisnik bio prijavljen na oba servisa. Po novome, on će to moći. Ako netko ne želi da mu se miješaju podaci, tj. želi i dalje držati podatke razdvojenima, rješenje je otvaranje više korisničkih računa, za svaku uslugu po jedan.

Sunday, January 22, 2012

Prijevod teksta o istrazi Koobeface zloćudnog koda...

Danas sam pročitao tekst u kojemu se opisuje istraga koju su obavili Jan Drömeri i Dirk Kollberg i čiji rezultat je bilo otkrivanje pojedinaca koji se nalaze iza Koobeface zloćudnog koda. Kao rezultat te istrage, nakon njenog objavljivanja, kriminalci su se povukli što je popraćeno i kod nas. S obzirom da je taj tekst izuzetno zanimljiv, iz nekoliko razloga, odlučio sam ga prevesti na Hrvatski kako bi ga približio širem krugu ljudi. Tekst je dosta lagan na tehničkim detaljima, međutim, određen broj njih nije moguće izbjeći. Ako želite, ostavite komentar i mogu dodati opis stvari koje vas bune u nekom od idućih postova ili staviti poveznice na objašnjenja na Hrvatskom jeziku. Bez obzira na trud, siguran sam da bi se na terminologiji Hrvatskog prijevoda, isto kao i na pravopisu, moglo dosta poraditi. (Posebno sam nesretan s prijevodom pojma Cyber - Kiber, ali ne znam bolje). Ako imate kakvih komentara u tom smislu svakako mi pošaljite poruku putem elektroničke pošte.

Inače, ako znate Engleski jezik svakako preporučam da pročitate originalni tekst. Ja sam se, koliko god je to moguće, trudio zadržati originalno značenje teksta. Moguće je da sam pri tome načinio i pokoju grešku pa ako primjetite nešto što ne valja, molim vas da me obavijestite. Inače, nadam se da ne kršim nikakva autorska prava s ovim prijevodom i objavom. Pokušavao sam naći na originalnoj stranici uvjete korištenja, ali nisam mogao. Također sam tražio nekakav link ili adresu elektroničke pošte za kontakt, međutim ni tu nisam bio uspješan. U konačnici, nadam se da će biti dovoljno to što jasno navodim koji je izvor teksta, također da je to pokušaj direktnog prijevoda te sam dao poveznicu na original.

Kao dodatne razloge zašto je taj tekst zanimljiv, osim što opisuje jednu istragu, je da pokazuje kako djeluje kriminalni milje, a također pokazuje kako informacije dostupne na Internetu omogućavaju da se puno sazna o svakome od nas. To je problem anonimnosti i privatnosti koji, sa sve većim korištenjem Interneta, postaje sve značajniji. Međutim, odmah moram istaknuti kako nije niti vrijeme niti mjesto, a nema ni potrebe, za paničarenjem, a posebno ne za izmišljanjem nekakvih teorija urote!

Sunday, September 25, 2011

Privatnost na Internetu - Uvod i osnove

Ponukan postovima ovakvog tipa odlučio sam početi pisati malo i o zaštiti privatnosti na Internetu i to na hrvatskom jeziku te što je moguće razumljivije ljudima kojima Internet nije struka. Naime postova na engleskom jeziku ima mnoštvo, ali mislim da ih je na hrvatskom puno manje, ako ih uopće i ima. Prvenstveno namjera mi je objasniti načine na koje se ljude može pratiti dok surfaju, iako ću se dotaknuti i drugih aktivnosti i tema. Primjerice, jedna od stvari koju bi volio pokazati su tragovi koji ostaju kao rezultat Vaše upotrebe računala, a koji omogućavaju drugim korisnicima da otkriju što ste radili. Naravno da u hodu namjeravam dati i nekakve upute kako zaštiti svoju privatnost.

Odmah da raščistimo, ovaj post nije poziv za paniku ili bilo što slično tome. Naime, veliki sustavi koji nas prate prate istovremeno i ogromnu količinu drugih korisnika i samim tim na neki način smo zaštićeni jednostavnim pravilom mase (da ne kažem krda ili jata, koji su prirodnih mehanizam zaštite od predatora). Međutim, stvari se mijenjaju ukoliko nas netko "uzme na pik". U tom slučaju taj netko specifično prati baš naše aktivnosti i onda stvari postaju dosta opasnije.

Jedna napomena vezana uz ove tekstove. Naime, ja koristim Linux te nemam Windows operacijski sustav na računalu. To znači da u određenim situacijama neću moći demonstrirati neke stvari, ili da ću to napraviti u kasnijim postovima, kada uspijem doći do nekog Windows računala da provjerim kako se to tamo postiže. Također, primjeri vezani uz preglednike bit će orijentirani prvenstveno na Firefox (koji najviše koristim) i dijelom na Chrome. Internet Explorer ću jako rijetko spominjati.

I prije nego što krenem s objašnjenjima, ako nešto što sam spomenuo ili objasnio bi htjeli da detaljnije objasnim ostavite mi komentar.

Osnovni mehanizmi praćenja

Počet ću s pitanjem koji su osnovni načini praćenja korisnika. Jako je bitno da razjasnimo te mehanizme prije nego što počnemo s ostalim detaljima budući da većina "problema" u stvari nastaje zbog njih. Dakle, dva su primarna mehanizma za praćenje korisnika, prvi su kolačići (engl. cookies) a drugi su IP adrese. S obzirom da su IP adrese jednostavnije i manje robusne, krenut ću s njima, a onda ću se detaljnije pozabaviti kolačićima.

IP adrese

IP adrese su rudimentarniji način praćenja korisnika iako danas ne baš pretjerano robustan. IP adresu mora imati svako računalo koje se spaja na Internet pa ga tako ima i vaše računalo. Međutim, zbog nekih dodatnih mehanizama (NAT) više računala dijeli IP adresu, bilo istovremeno, bilo slijedno u vremenu. Iz tog razloga IP adresa nije pouzdan mehanizam iako se povremeno koristi. Dva primjera situacija u kojima se koristi ovaj mehanizam:
  1. Ako ste išli na Web stranice koje vam omogućavaju skidanje raznih datoteka (uploading.com, filesonic.com, depositfiles.com i slični). Onda vas oni prate po IP adresama te oni po jednoj IP adresi omogućavaju skidanje samo određenog, ograničenog, broja datoteka.
  2. Kada se registrirate na neke Web stranice (primjerice igre) onda na temelju IP adrese ograničavaju koliko puta se možete registrirati. Dakle, ovo je odgovor ako ste se pitali kako to Web poslužitelj na drugoj strani zna da ste se već registrirali.
Kao što sam rekao, ovo je prilično jednostavan i ne baš robusan mehanizam te ga je vrlo lako zaobići, bar ako koristite ADSL ili UMTS. Sve što trebate napraviti je prekinuti i ponovo uspostaviti vezu (ili ugasiti i upaliti ruter) i dobit ćete novu adresu! Uostalom, na ADSL-u ionako T-Com i ostali telekomi jednom dnevno vam promijene adresu kako bi vas onemogućili da imate svoj vlastiti Web/mail poslužitelj.

Kolačići

Kolačići su vrlo bitni mehanizam koji u biti omogućava današnji Web. Taj mehanizam sastavni je dio Web poslužitelja i Web preglednike (Firefox, Opera, Internet Explorer, Chrome, ...). Kolačići su izmišljeni kako bi prevladali jedan temeljni problem Weba te omogućili rad različitih aplikacija koje se danas koriste. Primjerice, da njih nema ne bi bilo Amazona, eBay-a, GMaila i niza drugih.

Naime, Web kako je prvotno zamišljen, je bio takav da nije bilo baš nikakvog načina da se povežu dva učitavanja stranice od jednog korisnika. Drugim riječima, ako otvorite neku stranicu, ulogirate se tamo te potom ponovo otvorite tu istu stranicu, u originalnom protokolu odnosno kako je Web originalno napravljen nema načina da Web poslužitelj zna da ste vi korisnik koji ste se maloprije prijavili. I baš zato služe kolačići! Kada se ulogirate Web poslužitelj vašem pregledniku predaje kolačić i preglednik od tog trenutka na dalje pri svakom pristupu tom poslužitelju šalje taj isti kolačić.

Sad se mogu postaviti dva pitanja u vezi kolačića:

P1: Ako se ja ulogiram, dobijem kolačić i onda mi netko preotme taj kolačić, taj netko se onda može pretvarati da sam ja i napakostiti mi?"
P2: Kada odem na drugi poslužitelj on će dobiti i moje kolačiće koji ne pripadaju njemu i može napraviti što god želi!?

Na ova dva pitanja bolje je odgovoriti odjednom. Naime, doista kolačići jesu izuzetno bitni i ako ukradete nekome korisniku kolačić, efektivno možete se predstavljati da ste on! No, zbog toga je uveden niz zaštitnih mehanizama čija zadaća je zaštita kolačića. Za početak, kolačić je vezan uz Web poslužitelj i preglednik će dati kolačić samo onome poslužitelju koji mu je kolačić i dao (s time je odgovoreno na drugo pitanje). Nadalje, kolačići uglavnom imaju i ograničeno trajanje, bilo vremenski ili dok je preglednik uključen. Zatim, kolačići se štite tijekom prijenosa preko mreže tako da ih nitko ne može vidjeti, i ukrasti. Kao još jedna mjera zaštite može se vezati kolačić uz IP adresu.

Naravno da su stvari idealne ne bi bilo problema, ali nisu. Neki poslužitelji nisu dobro podešeni, ili koriste loše aplikacije, i dovode svoje korisnike u opasnost. O tome ćemo još pričati.

Dakle, da sada objasnim funkcioniraju kolačići tijekom logiranja (na pojednostavljenom primjeru GMail-a):
  1. Vaš preglednik se spoji na poslužitelj.
  2. Poslužitelj vam daje kolačić i šalje stranicu koja traži da upišete korisničko ime i lozinku.
  3. Preglednik od vas uzima korisničko ime i lozinku (dakle, vi mu to ukucavate).
  4. Preglednik šalje korisničko ime, lozinku i kolačić poslužitelju.
  5. Poslužitelj provjerava korisničko ime i lozinku i ako su ispravni kolačić povezuje s vama u svojoj bazi podataka, potom šalje odgovor da ste uspješno logirani.
  6. Vi kliknete na neku poruku elektroničke pošte. Preglednik šalje identifikator poruke i kolačić.
  7. Poslužitelj prihvaća identifikator i provjerava da li kolačić pripada vama, tj. da li ste logirani. Ako jeste, šalje nazad sadržaj poruke te ju možete vidjeti.
Ako nakon koraka 5 obrišete kolačić, preglednik će poslati samo identifikator poruke, bez kolačića. Na to će poslužitelj vidjeti da poruka pripada nekom korisniku a vas ne pozna (jer niste mu predočili kolačić) i odbit će prikaz poruke!

Dosta teorije, idemo malo na praksu...

Praksa

IP adrese

Dosta smo pričali o IP adresama i kolačićima, vrijeme je da ih i vidimo!

Što se tiče IP adresa, da bi ste vidjeli koju IP adresu trenutno koristite kada surfate po Internetu, posjetite ovu stranicu! Obratite pozornost na liniju IP information. Odmah u nastavku su četri broja i ta četri broja su IP adresa koju trenutno koristite. Pokušajte sada eksperiment da bi vidjeli kako se adresa mijenja. Isključite i uključite ADSL ruter (ili prekinite i uspostavite ponovo UMTS vezu) te ponovo odite na navedenu stranicu. Primjetit ćete da je sada broj drugačiji! To je razlog zašto IP adresa nije baš dobra za praćenje korisnika, ali svakako ima svog potencijala. Primjerice, na navedenoj stranici također vidite da ste  relativno dobro locirani, do nivoa grada.

Međutim, IP adrese imaju još jednu manu u slučaju da koristite ADSL. Naime, ako imate više uređaja spojenih na ADSL ruter (stolno računalo i prijenosno računalo, pametni telefon) i na svakome od njih odete na navedenu stranicu uvijek će pokazivati istu IP adresu! Pa je pitanje, a kako vas razlikuju kada vam poslužitelji šalju odgovor.

Za ovo postoji analogija, ne baš najbolja, ali relativno dobra. Naime, to je isto kao kada u kući ima više osoba. Svi ukućani imaju istu poštansku adresu, ali tek kada poruka stigne u kuću onda se raspoređuje onome kome je namijenjena. Za tu raspodjelu koristi se ime osobe. U slučaju interneta, onaj koji raspoređuje unutar kuće promet je ADSL ruter, on zna kome što treba poslati. A to zna tako što svakome ukućanu daje posebnu IP adresu! Zavrzlama, jel'? :) Opet nekakva adresa!? Međutim, ta interna adresa vidljiva je samo ruteru i unutar kuće, ali ne i za sve ostale vani! O tome ću još poslije, ali bitno je za zapamtiti da ako jedan ukućan ide na neke stranice, poslužitelj izvana ne zna koji je to ukućan, to zna samo ADSL ruter. I to je još jedan razlog zašto IP adrese nisu dobre za praćenje korisnika.

Kolačići

Želite li vidjeti kolačiće, to je jednostavno. U Firofox pregledniku, kliknite na Edit, potom na Preferences i tamo na Privacy (radi u engleskoj verziji 6.0.2). Na stranici ćete potom vidjeti link remove individual cookies. Kliknite na taj link. Ono što se dešava je da vam se otvara prozorčić unutar kojega su izlistani svi kolačići koje pregledik ima trenutno pohranjene. Prvo što ćete primjetiti je da su grupirani po domeni, a drugo da imate kolačiće i od domena koje dugo niste posjetili ili niste trenutno na tim stranicama! To je zato što se kolačići mogu dosta dugo čuvati i to različite stranice koriste kako bi vas pratile. U donjem dijelu prozora vidjet ćete detalje kada kliknete na neki kolačić. Evo slike, pa ću na njoj objasniti detaljnije:



U ovom slučaju selektiran je kolačić koji sam dobio od poslužitelja unutar bing.com domene. Nadalje, taj kolačić traje sve do 19.8.2013!!! Dakle, dvije godine od sada. U svakom slučaju, vidi se da praćenjem kolačića može se pratiti koje sam sve domene posjećivao.

Sada možete napraviti ekspriment u kojem možete vidjeti da kada se ulogirate dobijate kolačić putem kojega vas poslužitelj prepoznaje. I to ćemo napraviti na primjeru gmail-a. Dakle, otvorite gmail.com i ulogirajte se na svoj GMail korisnički račun. Potom, zatvorite prozor u kojemu je otvoren GMail. Za test, otvorite novi prozor i upišite adresu gmail.com. Ono što će se desiti je da će se automatski otvoriti vaš popis pošte i neće vas se tražiti da se ulogirate! To je zato što je zapamćen kolačić koji vam to omogućava.

Sada, otvorite popis kolačića i potražite kolačić koji pripada domeni account.google.com. To napravite tako da u polje Search upišete account.google.com i pritisnete enter. Odaberite sve kolačiće i obrišite ih (tipa Remove Cookies) te ponovo otvorite novi prozor i upišite gmail.com. Ovaj puta će vas tražiti da se ulogirate! Ukratko, uklonili ste kolačić i poslužitelj vas nije mogao povezati s prethodnim posjetom.

Eto, toliko za sada... valjda nije bilo previše. U nastavku ćemo još  to produbiti, a i vidjeti druge mehanizme kako Vas se sve prati.

About Me

scientist, consultant, security specialist, networking guy, system administrator, philosopher ;)

Blog Archive